SCHROTH
Schroth metoda je dobila ime po Katharini Schroth koja je metodu počela razvijati 1921. g. u Njemačkoj.
Schroth metodu ističe način procjene, klasifikacija tipova skolioza na temelju kliničke i radiološke obrade te precizna fizioterapijska intervencija, i kao takva prihvaćena je u svijetu kao najcjelovitija metoda.
Cilj ove metode je prvenstveno zaustavljanje progresije postojećih krivina i njihova korekcija, povećanje vitalnog kapaciteta pluća, smanjenje boli uzrokovano skoliozom, poboljšanje posture, te osposobljavanje pacijenata da dugotrajno održe postignutu korekciju.
Metoda se bazira na neurofiziološkim temeljima iz kojih proizlazi 5 osnovnih Schroth principa: aksijalna elongacija, defleksija, derotacija, facilitacija, te stabilizacija.
Vježbe su osmišljene kako bi pomogle pacijentu da se suprotstavi efektima gravitacije i mišićnom disbalansu radeći maksimalno ispravnu korekciju. Pacijenta se podučava korigiranom, pravilnom držanju tijela kako bi što više rasteretio kralježnicu.
Kliničke studije skolioza i izvještaji o rezultatima dobivenih od stotina pacijenata dokazuju da svakodnevno provođenje vježbi po Schroth metodi u trajanju od 45 do 120 minuta dnevno, inhibiraju mehaničke sile koje nastaju usljed lošeg držanja i gravitacije.
Metoda započinje fizioterapeutskom procjenom i pregledom popratne dokumentacije (nalazi, RTG snimke, mišljenja stručnjaka, itd); pacijente se upoznaje s dijelovima metode Katharina Schroth terapije i načinom liječenja. Zatim se izrađuje karton pacijenta, klasificira se vrsta skolioze i slaže posebna individualna shema pristupa i plana rada za svakog klijenta.
Schroth metoda je neoperativno liječenje koje se primijenjuje u korekciji skolioze; te ima vrlo dugu tradiciju u liječenju. Korektivni tretman temelji se na načelima Schroth metode koja se danas primijenjuje u cijelom svijetu. Uspješnost tretmana leži upravo u pristupu problemu temeljenom na trodimenzionalnom disanju, koje ima najznačajniju ulogu u liječenju skolioze. Ovo je posebna metoda u terapiji različitih oblika pomaka i statičkih promjena na kralježnici.
S obzirom da se skolioza može pogoršati u procesu rasta, ova metoda je osmišljena kao dugotrajna terapija. Cilj je individualni samostalni rad, koji redovitošću sprječava daljnje povećanje zakrivljenosti i mogućnost negativnih posljedica kao što su bol, funkcionalno ograničavanje unutarnjih organa i ograničenje kretnji. Kako bi se to postiglo, apsolutno je nužno samostalno i redovito provoditi naučene vježbe te ih integrirati u svakodnevni život; te se samo na taj način može dugoročno jamčiti terapijski uspjeh.
